Očito je priča s papirima oko Bille završena. Livada nasuprot domu zdravlja je ograđena, bageri i kamioni primili su se posla i otjerali djecu s loptama. Kreće izgradnja još jednog dućana, ostali smo bez još jedne zelene površine. Možda ćemo travu moći kupiti u kakvoj teglici. Glavno da ima ljudi koji sad pješke (što je kao vrlo ekološki osvješteno) mogu u dućan. Dosad su valjda morali zajahati na magarca, potjerati silu nečistu tri koraka ispred sebe kako bi vukla cekere i krenuti u nabavku.
No, neću glumiti proteste i građanski neposluh. Ako mi bude povoljno i praktično otići ću u taj dućan. A kćeri ću pričati da se na mjestu gdje djeca na rinzolu piju pivu nekad moglo bos trčati po travi. Ili se moglo ležati sa tratinčicom u ustima i brojati oblake.
{ 1 } Trackback
[...] tako smo livadu na kojoj su se djeca igrala na zraku i kretala, pretvorili u zgradu kojoj se djeci protuzakonito prodaje alkohol. Je li nam to [...]
Post a Comment