Članak 90. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača kaže “Zabranjeno je ostavljanje oglasnih poruka i materijala na kućnim vratima i ulaznim vratima stana potrošača, kao i u poštanskim sandučićima ako je takva zabrana na njima jasno napisana.” Dakle, u sandučiću možete zateći reklamni materijal, ako na njega niste napisali zabranu. Zataknute za dovratak ili utaknute za dvorišna vrata reklame ne biste smjeli pronalaziti. Kazna za taj prekršaj je od 10 do 50 tisuća kuna za pravnu osobu i od jedne do tri tisuće kuna za odgovornu fizičku osobu.
A kako to izgleda u Velikoj Gorici? Ako živite u stanu, a još ste i na nekom višem katu, teško da će se dostavljaču dati penjati toliko visoko samo zato da vam ostavi letak na vratima. Međutim, ako ste u obiteljskoj kući, nema šanse da će proći i jedan dan, a da ne pronađete kakvu reklamu utaknutu u ogradu. Povremeno se za ogradom nađu i kakve besplatne lokalne novine.
Sve je to koliko toliko podnošljivo za lijepog vremena, no ako između dostave i vašeg dolaska padne kiša, velika je šansa da će vas na ogradi ili čak na kvaki dočekati ljepljiva amorfna masa koju onda treba oprati s ograde i s ruku. Još je veće veselje, ako se ta amorfna masa ponovo osuši i prisili vas na korištenje kakvog alata ili pak da taj dio ograde ponovo obojite. Teško da će vlasnik kuće biti sretan ako ga nakon povratka s godišnjeg odmora ili nakon nekoliko tjedana napornog rada u inozemstvu na ogradi dočeka gomila starih reklama, razvaljena ulazna vrata i ispražnjena kuća jer su lopovi dobili više nego jasan signal da u kući dulje vrijeme nema nikoga. To onda više nije problem dosađivanja i ometanja - to je onda problem ugrožene sigurnosti građana.
Post a Comment