Veseli me da se u gradu sprema jedno malo, neformalno okupljanje za kavom. Vjerojatno toliko malo da okupljeni neće uspjeti u potpunosti zauzeti jedan stol u “Starom gradu” gdje bi se trebali naći već u petak (već vidim kako za šankom stoji lik u baloneru sa crnim naočalama i šeširom na glavi praveći se da nezainteresirano pije već osmu kavu). Biti će mi to prilika upoznati nekoliko ljudi, praktički susjeda. Za neke sam samo čuo, s nekima komunicirao kroz forume i blogove, a kako to danas biva osobno upoznavanje dolazi na kraju. Možda se iz toga nešto izrodi, neki plan koji će Goricu pretvoriti u glavni grad naše silicijske doline prije nego li to postane Sveti Ivan Zelina ako tamošnji IT poduzetnici budu dominirali ICT Clusterom Zagrebačke županije koji se osniva. A možda jednostavno upoznam par ljudi sa kojima se moji interesi na nekim mjestima preklapaju.
Vraćajući se na Božić od mame iz Zagreba svratio sam na benzinsku pumpu jer se mojoj Astri uključio cool feature u obliku trepčuće lampice za rezervu kad auto počne voziti na benzinske pare. I tamo me dočeka lijepa čestitka od naše (nepostojeće) vlade - Eurospuer 95: 8,09 kuna. Nije da ne shvaćam da je to bilo neminovno, ali očito pada u vodu priča o čuvanju standarda, ekonomije i blabla. Kako ide vrijeme, sve mi se čini da ove smijurije oko mandata(ra) služe samo tome da se otpuste socijalne uzde, a da nitko ne bude kriv što su konji podivljali i prevrnuli kola na nizbrdici. Kad razmislim, prevrnuta kola su zaustavljena kola i više ne idu dalje nizbrdo. Lako može biti da će i popravak biti jeftiniji. (Molim nemojte previše analizirati ovaj poslijeponoćni roman toka misli).
Našem malom klizalištu napokon su se smilovala nebesa i odlučila djeci darovati nešto leda prije nego počne drugo polugodište. Veselu dječicu ću za portal poslikati sutra, danas mi je ostalo mjesta za još samo pet fotki koje sam ispucao slikajući svoju kćer od 20 mjeseci kako uživa jureći po guzi niz zaleđeni brijeg. Od ograde klizališta smo je mama i ja jedva odvojili. Srećom nemaju klizaljke tako malog broja.
Kako je ovih na mojim kompjuterima dana najaktivniji proces pod nazivom “Idle” odlučio sam ponovo malo povećati šanse da ljudska vrsta susretne svoju braću ih dubina svemira ne bi li svi iznenada shvatili svu besmislenost ratovanja, Schengenskih i jezičnih barijera (jer cijeli svemir priča engleski), ukinuli novac i upoznavši tehnologiju replikatora u svakodnevnicu uveli staru misao “od svakog prema mogućnostima, svakom prema potrebama”. Naravno, na računala sam istalirao BOINC klijenta i nauputio ga da se priključi u SETI@Home projekt.
Post a Comment