Večeras sam kupujući u posljednji tren još neke namirnice otišao u velikogoričku Billu. Među policama sa alkoholom naišao sam na skupinu vesele, glasne dječice živopisno odjevene, spremne za subotnji tulum. Po odokativnoj procjeni, nitko stariji od 15 godina. Našla se u njihovim kolicima litra votke i više flaša nekog pića baziranog na votki. Iz njihovog razgovora je mi bilo jasno da su se bojali hoće li im htjeti prodati toliko alkohola. Jedan od golobradih dječaraca fascinirao je djevojčice u društvu potiho se prijeteći: “… ak’ nam neće prodati ja ću je drmnut…”
Nekoliko minuta kasnije stajao sam na blagajni i gledao kako sada već usplahirena skupina dolazi na blagajnu pokraj, na kojoj ih plavokosa blagajnica nije niti pogledala, već je hladnokrvno naplaćivala količinu alkohola dovoljnu da barem netko iz tog društva večeras završi u zgradi sa druge strane ceste - stanici hitne pomoći.
Gospodin koji je bio na redu ispred mene, upitao je tu blagajnicu je li pitala tu djecu za neki dokument, a kao odgovor je dobio samo hladan i nezainteresiran pogled, kao da je i on jedna od tih flaša. Čak niti njenu kolegicu koja mu je u tom trenu izvraćala novac nije se dojmilo njegovo pitanje. Osoblje Bille odlučilo je ignorirati zakon, ali i svoje kupce.
I tako smo livadu na kojoj su se djeca igrala na zraku i kretala, pretvorili u zgradu kojoj se djeci protuzakonito prodaje alkohol. Je li nam to trebalo?
{ 5 } Comments
ništa čudno, ništa čudno…
znam da je vama velikogoričanima ta Billa rak rana, ali jednaka stvar događa se apsolutno svugdje.
petak, 21:10, tisak kod cibone.
čekam na redu da kupim nekoj djeci neke naljepnice i lizaljke, a ispred mene dvije polugole maloljetnice (cca 13) taman preuzimaju vrećicu s četiri bočice 0,2 votke i bocu sprajta. teta im isporučuje traženo bez problema.
iza njih, prištavi pubertetlija(cca 12,5) kupuje kutiju waltera….
a nije ti palo na pamet da zoveš poslovođu?
ja bih to recimo napravila, taman me prodavačica sto put hladno gledala …
Palo mi je na pamet, ali mi je jasno da je i poslovođa u istoj kaši, jer je trebao naučiti svoju djelatnicu da ne smije kršiti zakon. Da je svjesno primila krovotovoreni novac, siguran sam da bi je još iste večeri poslovođa odveo u policijsku stanicu.
Zabrana primanja krivotovorenog novca je toliko jaka da nigdje na blagajni ne stoji natpis da je to zabranjeno - svi ozbiljni ljudi boje se krivotvoriti novac. No, da je zabranjeno prodavati alkohol piše na blagajni, a tim natpisom se krivnja prebacuje na kupca. Ista je stvar sa izdavanjem računa. Svi imaju naljepnicu na vratima, a mnogi ignoriraju tu obavezu jer naljepnica prebacuje krivnju na kupca.
ne znam, poslovođa bi možda dva put promislio da mu zaprijetiš nekakvom prijavom … ili ja to samo živim u svom svijetu … :/
čekaj, još bolje … od prijetnji zakonom i tim glupostima koje naš “pošten” narod ne diraju dva posto, bolje funkcionira prijetnja prijavljivanja novinama … da, mislim da je to u ovakvim slučajevima najbolje rješenje.
Post a Comment